Kako se s konjem vratiti radu pod sedlom nakon pauze?
Ponekad se može dogoditi da smo prisiljeni svojem konju na neko vrijeme dati pauzu od rada pod sedlom. Uzroka može biti mnogo – ozljeda konja ili naša, gravidnost kod kobile, dulji odmor nakon zahtjevne sezone ili druge životne okolnosti. Bez obzira na razlog, ako je pauza trajala nekoliko tjedana ili dulje, trebamo imati na umu da svojeg konja u rad pod sedlom vraćamo postupno. U ovom ćete članku saznati na što treba paziti prije nego što se posve upustite u rad te kako pripremiti konja na sve veće opterećenje tako da se to ne odrazi negativno na njegovo zdravlje.
Prije nego što počnete rad pod sedlom.
Ako je vaš konj imao višemjesečnu pauzu u radu pod sedlom, možete biti sigurni da se njegova kondicija vrlo znatno promijenila. To se odnosi i na konje koji većinu vremena provode u ispustu. Naravno, stalno kretanje u takvu obliku vrlo je korisno i sigurno će olakšati brži povratak radu, no opterećenje koje za konja predstavlja jahanje pod sedlom i pod težinom jahača mnogo je veće od višesatnog hodanja po ispustu (ako nije riječ o velikom travnatom pašnjaku, mnogi konji veći dio vremena vani znaju samo stajati).
Važno je ne brkati energiju konja u prvim danima nakon pauze s njegovom stvarnom kondicijom. To što vaš konj djeluje voljno za rad, nastoji ubrzavati pa čak i bacati se, svjedoči samo o tome da se želi riješiti viška nakupljene energije. To nema veze sa spremnošću njegova organizma na povećano opterećenje.
Prije nego što ponovno započnete treninge (ili u njihovoj početnoj fazi), isplati se obratiti pozornost na neke stvari, zahvaljujući čemu će cijeli proces proteći glatko i sigurno.
Posjet veterinaru. Osobito ako se vaš konj vraća radu pod sedlom nakon ozljede ili druge povrede. Veterinar je taj koji nakon pregleda zdravstvenog stanja konja treba dati konačno „zeleno svjetlo“ za povratak pod sedlo, i upravo s njim trebate dogovoriti plan rada za najbliže mjesece (vrstu i trajanje treninga). Ako je naš konj imao pauzu iz drugog razloga, ali je ona bila duga, preporučuje se također kontrolni veterinarski pregled. Dobra je ideja i provjera stanja zubi te eventualno turpijanje ili drugi zahvat, osobito ako imamo posla s mladim konjem.
Posjet potkivaču. Bez obzira na to je li naš konj bio potkovan ili smo odlučili skinuti potkove za vrijeme pauze, prije nego što rad pod sedlom krene punom parom trebali bismo se uvjeriti da su kopita našeg konja u dobrom stanju.
Prilagodba opreme. Čak i ako ćemo koristiti potpuno isto sedlo kao prije pauze, trebali bismo se uvjeriti da konju i dalje pristaje te po potrebi napraviti preinake. Mnogi se konji nakon duljeg odmora udebljaju, a mijenja im se i mišićna masa. Moguće je da će biti potrebna promjena širine komore ili neka druga korekcija. Zapamtite da i sitna neprilagođenost sedla može biti uzrok nelagode za konja i negativno utjecati na njegovo kretanje i volju za radom.
Hranidba. U početnoj fazi, kad su jahanja razmjerno kratka, promjena prehrane nije nužna. No kako se opterećenje povećava, treba razmotriti povećanje količine koncentrirane hrane, čije se davanje obično jako ograničava kad konj ne obavlja nikakav rad. U toj situaciji ipak treba uzeti u obzir mnogo toga, poput kondicije našeg konja (je li se udebljao ili je tijekom pauze smršavio?), kako iskorištava hranu i koliko veliko opterećenje od njega jahanja zahtijevaju.
Kako se postupno vraćati radu pod sedlom
Uvijek se isplati napraviti plan za prvih nekoliko mjeseci u kojima obnavljamo treninge. To, međutim, ne znači da ga se kasnije moramo strogo držati. Ne smijemo zaboraviti na zdrav razum i na pažljivo promatranje našeg konja i toga kako reagira na sve veće opterećenje. Ako vidimo pretjerano znojenje, spoticanje, težak dah ili izostanak volje za kretanjem naprijed, to su jasni znakovi da trebamo usporiti tempo. Dišnom sustavu obično treba oko dva mjeseca da se vrati na prijašnju razinu učinkovitosti, a koštano-mišićnom sustavu i dulje.
Ključno je shvatiti da ovdje nema prečaca te da će obnova kondicije našeg konja biti dug proces koji zahtijeva strpljenje i redovitost u djelovanju.
Lonžiranje. Isplati se rad započeti lonžiranjem. Ne samo da će našem konju omogućiti da se na siguran način riješi viška energije i učiniti ga mirnijim i usredotočenijim pri jahanju, nego će mu pomoći i da se navikne na veće opterećenje, još bez težine jahača. Lonžiranje ne bi trebalo trajati dulje od 10–15 minuta, uz barem jednu promjenu smjera u međuvremenu. Ako se naš konj vraća pod sedlo nakon ozljede zgloba ili tetive, mogu postojati kontraindikacije za lonžiranje (preveliko opterećenje nogu pri radu u malom krugu), pa bismo tu mogućnost trebali dogovoriti s veterinarom.
Prva jahanja pod sedlom.
Ako imamo posla sa starijim, iskusnim konjem koji je prije pauze godinama bio u redovitom treningu, ponovno prihvaćanje sedla i jahača ne bi trebalo predstavljati nikakav problem. Ako pak radimo s mladim konjem, bit će sigurnije navikavati ga na tu situaciju postupno. Zato mu prvih nekoliko dana možemo stavljati sedlo pri lonžiranju ili dok hoda u karuselu, ako nam je dostupan. Potom možemo nekoga zamoliti za pomoć i da pridrži konja dok se prebacujemo preko leđa, najbolje u boksu ili na krugu za lonžiranje. Ako konj ne reagira nervozno na prebacivanje, potom možemo sigurno uzjahati.
Prvi tjedni. U toj bismo fazi trebali raditi samo u nižim hodovima i vrlo postupno povećavati opterećenje. Okviran plan mogao bi izgledati ovako:
- Prva dva tjedna – 20–30 minuta koraka 5–6 dana u tjednu, najbolje po dugim ravnim linijama
- Sljedeća tri do četiri tjedna – postupno dodajemo kas, počevši od pet minuta s pauzama (npr. 2 × 2,5 min). Nakon tog razdoblja konj bi već trebao biti sposoban kasati oko 20 min.
- Nakon otprilike mjesec dana možemo početi dodavati miran galop, počevši od 2–3 min.
Zapamtite da prvih tjedana treba jahati po odgovarajućoj, plitkoj podlozi, odnosno travi ili pijesku na jahalištu. Kretanje po dubokom pijesku ili blatu opterećuje tetive i može dovesti do preopterećenja ili čak ozljede.
Vodite računa ne samo o fizičkoj, nego i o psihičkoj kondiciji svojeg konja te o tome da treninzi (ako je moguće) ne budu vrlo jednolični. Često izvodite prijelaze ili promjene smjera, idite i na izlete u teren ako imate takvu mogućnost i ako ste sigurni da imate potpunu kontrolu nad svojim konjem izvan jahališta.
Posvetite i veću pozornost nego inače ponašanju svojeg konja i svim znakovima koji bi mogli upućivati na bol ili nelagodu. Vrlo je teško na prvi pogled uočiti bol u mišićima ili upalu mišića, no one se mogu očitovati ukočenošću hodova, nemogućnošću opuštanja leđa ili nevoljkošću za kretanje naprijed, koju se često pogrešno smatra lijenošću.
