Kroz povijest su se pojavili veliki konji koji su stekli slavu i utjecali na tijek povijesti. Jedan od takvih konja bio je Bukefal, konj makedonskog kralja Aleksandra Velikog. Njihovi zajednički uspjesi i osvajanja učinili su da je njegovo ime poznato diljem svijeta. Ključan element njihova uspjeha bio je izniman odnos koji ih je povezivao.
Bukefal je bio vranac koji je važio za nedostižnog običnim jahačima. Antički povijesni izvori navode da je Bukefal pripadao „najboljoj tesalskoj pasmini“. Potjecao je iz grčke pokrajine Tesalije, smještene južno od Makedonije. Bio je iznimno lijep i snažan konj koji je privlačio pozornost. Njegovo ime dolazi iz grčkog i znači „bikoglavi“. Pretpostavlja se da je nastalo prema biljegu na plećki u obliku bikove glave ili prema samom obliku konjske glave. Prema predaji bio je iznimno hrabra i inteligentna životinja.
Prvotno je taj konj trebao služiti Aleksandrovu ocu, Filipu II. On je od njega ipak odustao zbog divljine i problema s njegovim ukroćivanjem. Tada još maloljetan Aleksandar izjavio je da može ukrotiti divljeg konja. Otac mu je pak postavio uvjet – ako uspije, dobit će životinju na dar, a ako ne, morat će je sam kupiti. Aleksandar je dobio okladu kad je primijetio da se konj boji vlastite sjene. Tada ga je okrenuo prema suncu i lako ga uzjahao. Filip je konja morao kupiti po vrtoglavoj cijeni od 13 talenata. Moć zapažanja i sposobnost svladavanja teške situacije koje je Aleksandar pokazao privukle su pozornost kralja Filipa, koji je shvatio da njegov sin u sebi nosi izniman potencijal.
Jedna od kasnijih priča kaže da kralj nije bio zadovoljan rezultatom kad je Aleksandar naručio konjanički portret kod slavnog slikara Apela. Slikar je tada odlučio dovesti Bukefala u svoju radionicu, a kad je konj ugledao svoj odraz, zarzao je od ponosa. Slikar je potom rekao Aleksandru: „Vidiš, konj se u umjetnost razumije mnogo bolje od tebe.“
Druga priča govori o tome kako su tijekom azijskog pohoda Bukefala oteli razbojnici iz plemena Marda. Aleksandar, koji je i ranije bio ogorčen njihovim postupcima, poveo je protiv njih kaznenu ekspediciju. Nakon poruke da će njihove zemlje biti uništene, a stanovnici pobijeni, Bukefal je vraćen zajedno s darovima i isprikama plemenskih starješina.
Bukefal je uvijek bio Aleksandrov suputnik tijekom ratnih pohoda. U bitkama je udarao i grizao neprijatelje, bio je nezamjenjiv pri dugom jahanju, a uz svojeg je vlasnika bez straha ulazio na svaki teren. Nekoliko je puta Aleksandru Velikom spasio i život. Bukefal je sudjelovao, među ostalim, u velikim bitkama kod Tebe, kod Heroneje, na rijeci Graniku, kod Gaugamele i kod Ipsa. Unatoč zadobivenim ranama konj je uvijek ustrajno i ponosno ostajao uz Aleksandra i bio spreman za nove bitke. Aleksandar se pak o svojem konju brinuo s iznimnom pažnjom i poštovanjem.
Konj je s njim stigao čak do Indije, gdje je 326. godine pr. n. e. uginuo od posljedica zadobivenih rana kraj rijeke Hidasp. Posljednjim je snagama ipak svojeg gospodara odnio na sigurno. Aleksandar mu je priredio svečani pogreb i osobno predvodio posmrtnu povorku. Dao mu je podići čak i grobnicu. Jedan od gradova koje je osnovao nazvao je Bukefala, što je vjerojatno današnja Phalia ili Jhelum u pakistanskom Punjabu. Kaže se da je konj doživio 30 godina, a sam Aleksandar III. Makedonski nadživio je svojeg slavnog konja samo za 3 godine.
Bukefal je postao simbol snage, odlučnosti i jedinstva koji su obilježili Makedonce pod Aleksandrovim vodstvom. Kult Bukefala i Aleksandra postao je toliko popularan da se od svakog osvajača očekivalo da ima omiljenog konja. Imao ga je Julije Cezar, kao i ekscentrični rimski car Kaligula, koji je oko svojeg konja Incitata dizao veliku prašinu – priređivao mu je rođendane, jahao ga u Aleksandrovoj opremi i planirao ga imenovati konzulom.
Danas je Bukefal postao simbol vjernog konja, ali i sinonim za nepokornog konja – takozvanog „vatrenog ata“. Jedan je od najpoznatijih konja u povijesti, a moderna masovna kultura tog iznimnog pastuha često spominje. Najznačajniji vladar u povijesti – Aleksandar Makedonski, zvan Veliki, morao je imati najboljeg konja, a to je bio upravo Bukefal.
U novijim kulturnim djelima Bukefal je ime konja Reynarta de Bois-Fresnesa – izmišljenog lika iz sage o vješcu, čiji je naslovni junak Geralt iz Rivije. Bukefal je i konj cara Moreje u romanesknom serijalu Sin izdajice kanadskog pisca Milesa Camerona. To ime nosi i at Ozymandiasa iz serije Watchmen, kao i konj naslovnog junaka iz filma Pustolovine baruna Münchhausena. Pojavljuje se i u avanturi „Broken Sword: The Shadow of the Templars“ iz 1996. godine, u kojoj se jedan od likova na trkaćeg konja o kojem čita u novinama poziva kao na „ponovno rođenog Bukefala“. Simbolično ime „Bukefal“ nosi i ukrajinski oklopni transporter na kotačima tipa BTR-4.
