Svi dresurni zadaci, počevši od onih najosnovnijih pa sve do razine Grand Prix, sadrže jahanje po krugu ili volti. Unatoč dojmu, ispravno izvođenje te vježbe može biti složenije nego što mislite i zahtijeva odgovarajuću pripremu i od konja i od jahača. Ipak se isplati raditi na tome, jer je to vrlo dobra vježba za ravnotežu i savijanje našega konja. Njezino savršeno svladavanje omogućit će nam da prijeđemo na složenije vježbe ili da započnemo npr. rad na bočnim hodovima. U ovom ćemo vam članku savjetovati čemu posvetiti osobitu pozornost pri početku rada na krugovima s vašim konjem i što se uzima u obzir pri ocjenjivanju izvedbe tog elementa.
Krug i volta — u čemu je razlika?
Jedina razlika između kruga i volte njihov je promjer, pa se zato često međusobno zamjenjuju. Voltom nazivamo krug promjera deset metara i manje (obično je to deset, osam ili šest metara). Krugovi su znatno veći i imaju promjer do dvadeset metara. Oba elementa imaju isti oblik, a njihovu izvedbu započinjemo i završavamo na istome mjestu. I krug i voltu moguće je izvoditi u bilo kojem hodu. Što je krug manji, to ga je teže ispravno izvesti i to veće savijanje i gipkost zahtijeva od konja. Zato bismo rad sa svojim konjem trebali započeti na velikim krugovima i postupno ih smanjivati, dok ne osjetimo da je za to spreman.
Položaj jahača i uporaba pomagala pri jahanju po krugu.
Ispravno odjahan krug ili volta trebali bi biti simetrični i tijekom izvedbe ne bi se smjeli ni smanjivati ni povećavati. Zapamtite da, bez obzira na promjer, taj element ne sadrži ni kutove ni ravne linije (konj bi cijelo vrijeme trebao ostati savijen u smjeru jahanja). Da bi jahač taj element ispravno izveo, mora zauzeti odgovarajući položaj i osjećajno se koristiti pomagalima.
Prvi signal konju za savijanje i početak kruga ili volte trebala bi biti promjena položaja jahača u sedlu. Ako svoje djelovanje započnemo unutarnjim dizginom, lako možemo prouzročiti da konj pretjerano „padne” prema unutra i izgubi ravnotežu. Upravo zato bi uporaba dizgina kao pomagala u ovom slučaju trebala biti drugorazredna i njime bismo se trebali koristiti samo kao pojačanjem u situaciji kada konj još ne reagira ispravno na druga, suptilnija pomagala.
Položaj jahača pri izvedbi kruga trebao bi biti sljedeći:
- Unutarnja potkoljenica ostaje na kolanu, održava impuls i angažman unutarnje stražnje noge konja te mu daje signal za savijanje
- Vanjska potkoljenica pomiče se lagano iza kolana, sprječava ispadanje sapi prema van i također potiče konja na održavanje tempa
- Ramena lagano zakrenuta i usmjerena u smjeru jahanja (trebala bi biti u jednoj liniji s lopaticama konja)
- Oba dizgina na istoj su visini, iznad konjskog grebena
- Unutarnji dizgin daje konju lagan signal za savijanje
- Vanjski dizgin uravnotežuje djelovanje unutarnjega i sprječava pretjerano savijanje te ispadanje konja lopaticom prema van (ograničavajuće djelovanje)
- Unutarnji kuk i unutarnja sjedna kost jahača nešto su više opterećeni.
Česta pogreška pri izvedbi kruga jest držanje ramena ravno ili čak njihovo usmjeravanje u smjer suprotan od jahanja. To konju otežava pronalaženje ravnoteže i ispravnu izvedbu elementa, jer se težina jahača tada prenosi prema van.
Kako bi ramena zauzela odgovarajući položaj, zamislite kako bi bila okrenuta da se penjete zavojitim stubama. Treba također imati na umu da unutarnji kuk i sjedna kost trebaju biti samo nešto više opterećeni od svojih parnjaka na vanjskoj strani. Ni u kojem slučaju to ne bi smjelo uzrokovati iskrivljenje u sedlu ili naginjanje jahača prema unutra. Ispravno opterećenje kuka pomoći će vam da unutarnju potkoljenicu držite stabilno na kolanu i da pojačate savijanje konja u visini rebara.
Postavljanje konja na volti ili krugu.
Kada već znate kako se pravilno koristiti pomagalima, trebali biste znati i kakav bi učinak ona trebala imati na konja i kada možemo priznati da je vježba izvedena ispravno.
Prirodna je težnja konja pri okretu naginjanje tijela prema unutra, u smjeru okreta, uz istodobno odmicanje glave i vrata prema van. Težina se konja tada prenosi na prednji dio, što, kao što znamo, nije poželjno. Upravo je zato naš zadatak s konjem izgraditi odgovarajuće savijanje u smjeru u kojem se krećemo i angažman sapi.
Želite li shvatiti u čemu se sastoji idealno savijanje, zamislite da konja gledate odozgo. Tijelom konja trebao bi prolaziti ravnomjeran luk koji počinje na zatiljku i vodi preko vrata i kralježnice sve do korijena repa. Taj je luk to zatvoreniji, a savijanje to jače, što je manji krug na kojem radimo.
Ako želite vježbu izvesti ispravno, pomoći će vam raspored slova ili čunjeva, zahvaljujući kojima ćete moći kontrolirati simetriju i oblik figure.
Kada su krug ili volta izvedeni ispravno?
Postoji nekoliko najvažnijih stvari koje se na dresurnim natjecanjima uzimaju u obzir pri ocjenjivanju kvalitete izvedbe kruga ili volte:
- Veličina kruga ili volte — figura bi trebala imati točno onakav promjer kakav je u zadatku. Zahvaljujući tome sudac zna da ste sposobni upravljati konjem
- Ispravnost crteža — figura bi trebala biti simetrična, tj. krug, a ne oval. Krug ili volta trebali bi dodirivati stijenu točno na mjestu označenom slovima
- Ravnoteža i impuls — vrlo je važno da konj pri izvođenju figure ne gubi ritam i želju za kretanjem naprijed (ali ni da ne ubrzava)
- Savijanje — konj je cijelo vrijeme savijen u smjeru jahanja. Tragovi stražnjih kopita trebali bi se poklapati s tragovima prednjih. Upadanje lopaticom prema unutra ili ispadanje sapi prema van negativno utječe na ocjenu tog elementa
- Početak i završetak elementa na pravome mjestu — najbolje je element početi izvoditi dva koraka iza slova i završiti ga dva koraka prije njega.
